IR je blisko povezana s mnogim zdravstvenim izazovima, a neka od stanja s kojima je ta povezanost najizraženija i u podlozi kojih je s najvećom vjerojatnošću IR jesu debljina, masna jetra, dijabetes tipa 2 te gestacijski dijabetes.
Razumijevanjem tih povezanosti, uz edukaciju o tome kako prevenirati ili smanjiti IR, moguće je utjecati na prevenciju i bolje ishode navedenih oboljenja, što rezultira poboljšanjem zdravstvenog stanja i kvalitete života.
Debljina
Inzulin je anabolički hormon, što znači da potiče rast svih tkiva u organizmu. Ukoliko prakticiramo sjedilački način života, inzulin će uglavnom poticati rast masnog tkiva i zadržavanje vode u organizmu, što će dovesti do debljanja.
Potom, već mali suvišak masnog tkiva, posebno u području trbuha, oslobađa proupalne tvari i hormone koji mogu ometati signalizaciju inzulina i dodatno pogoršati IR. Sličnim mehanizmom djeluje i kronična niska upala koja se također veže uz pretilost.
Pretilost često prate povišene razine cirkulirajućih slobodnih masnih kiselina. Te masne kiseline mogu smanjiti osjetljivost na inzulin u mišićima i jetri, što dodatno pogoršava IR i uvodi organizam u “loš začarani krug”. Osim toga, kod pretilosti je često pristutna i dislipidemija, karakterizirana povišenim razinama triglicerida i smanjenim razinama lipoproteina visoke gustoće (HDL kolesterola). Dislipidemija može doprinijeti inzulinskoj rezistenciji i razvoju metaboličkih poremećaja.
Promjene u sastavu i raznolikosti mikrobiote crijeva također su povezane s pretilošću i inzulinskom rezistencijom. Mikrobiota crijeva može utjecati na metabolizam energije, upalu i osjetljivost na inzulin.
Masna jetra
Povišena razina inzulina potiče nakupljanje masti u jetri i uzrokuje bolest koju zovemo NAFLD (nealkoholna masna bolest jetre). Nakupljena mast u jetri u jednom trenutku može oštetiti stanice jetre i tada dolazi do porasta jetrenih enzima u krvi (u pravilu je ALT uvijek malo veći od AST). Kada dođe do porasta jetrenih enzima, tada je dijagnoza NAFLD prešla u novu dijagnozu: NASH (nealhoholni steatohepatitis) koji je u posljednje vrijeme i vodeći uzrok ciroze jetre.
Inzulinska rezistencija može uzrokovati/pogoršati NAFLD kroz povećano nakupljanje masnoće u jetri. To se događa tako da zbog IR dolazi do oštećenja inzulinskog signalnog puta u stanicama jetre, što rezultira povećanom razgradnjom masnih kiselina i smanjenim skladištenjem masnoća. Kao rezultat toga, dolazi do pretjeranog oslobađanja slobodnih masnih kiselina u krvotok, što dovodi do povećane apsorpcije i nakupljanja lipida u stanicama jetre, što doprinosi razvoju NAFLD-a.
Dijabetes tipa 2
Najčešća bolest s kojom se općenito povezuje IR i u čijoj podlozi je IR jest dijabetes tipa 2. Kad IR u organizmu s vremenom postane sve izraženija, konstantno raste potreba za lučenjem još većih koncentracija inzulina koja bi otvorila “vrata” za glukozu na stanicama. U jednom trenutku, gušterača se može umoriti i više neće moći lučiti dovoljno inzulina koji bi nadvaladala sve izraženiju IR. U tom trenutku razina glukoze u krvi raste i postavlja se dijagnoza šećerne bolesti tipa 2.
Glavni faktor rizika za inzulinsku rezistenciju i dijabetes tipa 2 je pretilost. Višak masnog tkiva, posebno oko trbuha, oslobađa hormone i upalne molekule koje mogu ometati signalizaciju inzulina i poremetiti metabolizam glukoze. Disfunkcija masnog tkiva dodatno pogoršava inzulinsku rezistenciju.
Sjedilački način života i nedostatak tjelesne aktivnosti mogu značajno doprinijeti inzulinskoj rezistenciji i pogoršati glikemijsku kontrolu kod dijabetesa tipa 2. Suprotno tome, redovita tjelesna aktivnost poboljšava osjetljivost na inzulin, omogućavajući tijelu da inzulin koristi učinkovitije i održava normalne razine šećera u krvi, što poboljšava vrijednosti glukoze u krvi kod dijabetesa tipa 2.
Još jedan kritičan faktor u razvoju i napredovanju IR, ali i dijabetesa, je prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima, dodanim šećerima i zasićenim mastima. Konzumiranje prekomjernih količina tih namirnica može dovesti do kronično povišenih razina glukoze u krvi, potičući inzulinsku rezistenciju tijekom vremena.
Gestacijski dijabetes
Tijekom trudnoće dolazi do različitih hormonalnih promjena koje mogu utjecati na osjetljivost na inzulin. Hormoni poput estrogena, progesterona i humanog placentalnog laktogena mogu dovesti do povećane IR, posebno u kasnijim fazama trudnoće. Oni mogu ometati djelovanje inzulina, što dovodi do smanjene učinkovitosti inzulina u kontroli razine šećera u krvi. Kako bi se nadvladalo to stanje, gušterača mora proizvesti više inzulina kako bi zadovoljila povećanu potrebu. U nekim slučajevima, gušterača može imati poteškoće u proizvodnji dovoljne količine inzulina, a to može rezultirati povišenim razinama šećera u krvi i gestacijskim dijabetesom.
Povećanje tjelesne mase tijekom trudnoće, posebno prekomjerno povećanje, može doprinijeti inzulinskoj rezistenciji i gestacijskom dijabetesu. Povećana količina masnog tkiva, posebno u području trbuha, može oslobađati hormone i upalne tvari koje ometaju signalizaciju inzulina i metabolizam glukoze.
Žene koje su imale gestacijski dijabetes u prethodnim trudnoćama imaju veći rizik od razvoja istog stanja u budućim trudnoćama. To sugerira da mogu postojati temeljni faktori, poput perzistentne inzulinske rezistencije, koji povećavaju rizik.
Određene etničke skupine, poput azijskih, hispanskih i afroameričkih populacija, imaju veći rizik od razvoja gestacijskog dijabetesa. To može biti povezano s genetskim i životnim faktorima koji doprinose inzulinskoj rezistenciji.
Važni faktori također su i nedostatak tjelesne aktivnosti i nepravilna prehrana, posebno bogata rafiniranim ugljikohidratima i dodanim šećerima, što može doprinijeti inzulinskoj rezistenciji i povećati rizik od gestacijskog dijabetesa.
Stabilizacijom IR do smanjenja masnog tkiva i prevencije dijabetesa tipa 2
Inzulinska rezistencija je kompleksan problem koji utječe na različite organe i sustave u tijelu, a blisko je povezana s brojnim poremećajima kao što su debljina, masna jetra, dijabetes tipa 2 i gestacijski dijabetes. Razumijevanje mehanizama IR i faktora koji doprinose njezinom razvoju ključno je za prevenciju i upravljanje tim stanjima.
Zdrav životni stil, uključujući pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost i održavanje zdrave tjelesne mase, može značajno smanjiti rizik od razvoja IR i povezanih poremećaja.
Postani MF član i sve potrebne smjernice o tome kako pravilnom prehranom prevenirati ili ublažiti IR, pronađi u sveobuhvatnom tečaju o MF prehrani koji se nalazi na MF platformi.
留言