top of page

Inzulinska rezistencija i giht, autoimune bolesti i tumori

Updated: Apr 30

Ostale bolesti koje su povezane s inzulinskom rezistencijom, a koje je, uz ostale, također važno spomenuti, jesu giht, autoimune bolesti i tumori. U ovom postu objasnit ćemo kako i kojim mehanizmima IR utječe na te bolesti, uzimajući u obzir suvremenije medicinske informacije i istraživanja.



Doktorica prstima pokazuje na drveni model čovjeka s naglaskom na njegove zglobove koji su bolni.
Giht i autoimune bolesti mogu nastati kao rezultat inzulinske rezistencije


Povišena razina mokraćne kiseline i giht


Dokazano je da inzulin povećava reapsorpciju mokraćne kiseline u bubrežnim tubulima, čime se smanjuje njezino izlučivanje iz organizma putem mokraće. Kod IR, taj mehanizam može biti pojačan, što dovodi do povišenih razina mokraćne kiseline u krvi. 


IR povezana je s kroničnom niskom upalom i povećanim oksidativnim stresom, a ti uvjeti mogu potaknuti stvaranje mokraćne kiseline i također smanjiti izlučivanje mokraćne kiseline mokraćom, ometanjem normalnih regulacijskih mehanizama u tijelu. 


Inzulinska rezistencija često postoji s pretilošću i metaboličkim sindromom, koji su faktori rizika za giht. Višak masnog tkiva kod pretilosti može dovesti do povećane proizvodnje mokraćne kiseline i smanjenog izlučivanja, što doprinosi povišenoj razini mokraćne kiseline i razvoju gihta.


Dodatan faktor povezan s gihtom je metabolizam fruktoze. Pretjerana konzumacija fruktoze, koja se često nalazi u gaziranim pićima i prerađenoj hrani (a ne samo u voću), može doprinijeti razvoju inzulinske rezistencije i povećanim razinama mokraćne kiseline.

Metabolizam fruktoze dovodi do stvaranja purina, koji se razgrađuju u mokraćnu kiselinu. Osim toga, fruktoza može potaknuti inzulinsku rezistenciju i ometati izlučivanje mokraćne kiseline u bubrezima.



Tumori


Inzulin je anabolički hormon koji potiče rast svih tkiva u organizmu, pa tako i tumorskog tkiva odnosno tumorskih stanica. Znamo, stoga, kako pretile osobe imaju povećani rizik od razvoja brojnih zloćudnih tumora (obesity-related cancer), a osobe koje imaju IR i koje već boluju od zloćudnih bolesti imaju značajno bržu progresiju bolesti i kraće preživljenje. Razlog tome su izravan negativan učinak visoke razine inzulina u tijelu na rast tumorskih stanica, ali i ostala stanja i bolesti koje IR pogoršava. 


Inzulinsku rezistenciju često prati kronična upala u cijelom tijelu. Kronična upala može doprinijeti razvoju i napredovanju karcinoma, poticati rast tumora, angiogenezu (formiranje novih krvnih žila koje opskrbljuju tumor) i metastaziranje (širenje raka na druge dijelove tijela).


Inzulinska rezistencija često dovodi do poremećenog metabolizma glukoze, što rezultira povišenim razinama glukoze u krvi. Stanice raka imaju visoku potrebu za glukozom kao izvorom energije, a povišene razine glukoze u krvi mogu stvoriti povoljne uvjete za rast i preživljavanje tumora.


U nastavku smo se osvrnuli na dvije najčešće dijagnosticirane vrste tumora:


1. Rak dojke

Kada govorimo o raku dojke, on je povezan s poremećajem ravnoteže estrogena. Inzulinska rezistencija može dovesti do poremećaja u razinama estrogena u tijelu. Estrogen igra važnu ulogu u razvoju i funkcioniranju tkiva dojke, a poremećaj ravnoteže estrogena može povećati rizik od raka dojke.


Rak dojke dodatno je povezan s poremećajem vezanja spolnih hormona globulinom (SHBG): Inzulinska rezistencija može utjecati na razine globulina vezanog za spolne hormone (SHBG), proteina koji se veže na spolne hormone poput estrogena i testosterona. Promjene u razinama SHBG-a mogu utjecati na dostupnost i djelovanje tih hormona, što može pridonijeti razvoju raka dojke.


2. Rak debelog crijeva

Specifično za rak debelog crijeva valja spomenuti promjene u mikrobioti crijeva. Inzulinska rezistencija povezana je s promjenama u sastavu i funkciji mikrobiote crijeva, bilijuna mikroorganizama koji naseljavaju probavni trakt. Promjene u mikrobioti crijeva mogu utjecati na različite aspekte zdravlja, uključujući imunološku funkciju i upalu, što može utjecati na razvoj kolorektalnog karcinoma.


Dodatno, važni su i prehrambeni čimbenici, posebno u kontekstu prehrane bogate rafiniranim ugljikohidratima, dodanim šećerima i zasićenim mastima. Takvi prehrambeni obrasci mogu pridonijeti inzulinskoj rezistenciji, ali i povećati rizik od kolorektalnog karcinoma putem različitih mehanizama, uključujući upalu i oksidativni stres.



Autoimune bolesti

 

Inzulin ima važnu ulogu u normalnom radu imunološkog sustava. No ukoliko inzulina u organizmu ima previše, može uzrokovati prekomjernu aktivnost imunološkog sustava i uzrokovati brojne autoimune bolesti u osoba koje imaju genetsku predispoziciju za razvoj istih. 


Inzulinska rezistencija i autoimune bolesti povezane su s kroničnom upalom. Upala može ometati normalne putove signalizacije inzulina, što dovodi do inzulinske rezistencije. S druge strane, inzulinska rezistencija može doprinijeti sistemskoj upali niskog stupnja, što može potaknuti razvoj ili napredovanje autoimunih bolesti.


Promjene u sastavu i funkciji crijevne mikrobiote također su povezane s inzulinskom rezistencijom i autoimunim bolestima. Crijevna mikrobiota utječe na razvoj i funkciju imunološkog sustava, a poremećaji u njenom ravnoteži mogu doprinijeti poremećajima u imunološkom sustavu i razvoju autoimunih bolesti.


Okolišni čimbenici poput prehrane, stresa i izloženosti određenim toksinima ili infekcijama mogu doprinijeti i inzulinskoj rezistenciji i autoimunim bolestima. Ti čimbenici mogu utjecati na funkciju imunološkog sustava i metaboličko zdravlje, potencijalno povezujući inzulinsku rezistenciju i autoimune bolesti.


Također je važno napomenuti da se u liječenju autoimunih bolesti često koriste kortikosteroidi koji mogu u značajnoj mjeri pogoršati inzulinsku rezistenciju i povisiti razinu inzulina u organizmu. 



Prevencijom i liječenjem IR do manje pojavnosti ovih bolesti


Inzulinska rezistencija može biti kritični čimbenik u razvoju i progresiji raznih bolesti, uključujući giht, tumore i autoimune bolesti. Osim toga, prehrambeni obrasci, pretilost, metabolički sindrom i drugi faktori, poput stresa i izloženosti toksinima, također su uključeni i igraju važnu ulogu u razvoju ovih stanja. Razumijevanje veze između inzulinske rezistencije i navedenih bolesti može pridonijeti boljem pristupu, prevenciji i liječenju.


S obzirom na složenost i ozbiljnost ovih bolesti, ključno je istraživati i promicati svijest kako bismo poboljšali zdravstvene ishode na individualnoj i društvenoj razini. 


Postani MF član i i u sklopu MF Medical članskog paketa odradi pregled s MF endokrinologom, postavi mu pisano pitanje, a ukoliko želiš samostalno istraživati o prehrani kojom se prevenira ili smanjuje inzulinsku rezistenciju, prouči edukativni sadržaj s MF platforme.


Comments


bottom of page