Burnout sindrom i utjecaj na metabolizam
- 1. ruj
- 4 min čitanja
Burnout sindrom postaje sve češći problem suvremenog načina života. Osim što uzrokuje psihičku i fizičku iscrpljenost, često je povezan i s metaboličkim sindromom.
Što je burnout sindrom?
Burnout sindrom (t.j. sindrom sagorijevanja) nastaje kao posljedica nakupljanja kroničnog stresa, a karakterizira ga fizička, emocionalna i općenito psihička iscrpljenost do krajnjih granica.
Zbog toga se smanjuje efikasnost obavljanja zadataka ili posla, pacijenti se osjećaju otuđeno, nemotivirano i kronično umorno. Frustrirani su, anksiozni, depresivni (ili barem sniženog raspoloženja), unatoč umoru pojavljuje se nesanica, a navike hranjenja se mijenjaju, obično na loše. Kvaliteta života se značajno smanji.
Depresija može potaknuti seriju negativnih promišljanja, život gubi smisao, mogu se pojaviti i suicidalne misli koje mogu progredirati prema ozbiljnoj suicidalnoj ugroženosti.
Utjecaj stresa na metabolizam
Kronični stres utječe na os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA), a dugotrajne promjene u razini stresnih hormona (kortizol, adrenalin) putem utjecaja na ostale ključne točke u metabolizmu mogu dovesti i do metaboličkog sindroma.
Disregulacija kortizola – kronično povišen ili nepravilno lučen kortizol mijenja ravnotežu glukoze u krvi, smanjuje osjetljivost na inzulin i doprinosi inzulinskoj rezistenciji.
Utjecaj na metabolizam masti – kronični stres potiče pohranu masnog tkiva, osobito visceralnog, što povećava rizik od kardiometaboličkih bolesti.
Utjecaj na metabolizam ugljikohidrata – stalna aktivacija HPA osi povećava glukoneogenezu u jetri i dovodi do kronično povišene glukoze u krvi.
Utjecaj na metabolizam proteina i mišićnu masu – povišeni kortizol ubrzava razgradnju proteina (katabolizam), što dugoročno može dovesti do gubitka mišićne mase i sniženog bazalnog tjelesnog metabolizma.
Upalne promjene – kronični stres mijenja imunološki odgovor, povećavajući razinu upalnih citokina.
Utjecaj na apetit i regulaciju tjelesne mase – stres mijenja regulaciju hormona gladi i sitosti (leptin, grelin), što može dovesti do emocionalnog prejedanja ili do gubitka apetita.
Povezanost sa spavanjem – poremećaj sna dodatno remeti metabolizam glukoze i hormona, pogoršavajući inzulinsku rezistenciju i metabolički status.
Nije teško shvatiti kako je burnout sindrom često popraćen i metaboličkim sindromom.
Metabolički sindrom – dijagnostički kriteriji
Metabolički sindrom dijagnosticiramo kod osoba koje imaju najmanje 3 stavke od slijedećih:
prekomjerni opseg struka (> 102 cm kod muškaraca, > 88 cm kod žena)
hipertrigliceridemiju (tj. povišen nivo triglicerida u krvi, > 1.7 mmol/L)
nisku razinu “dobrog” HDL kolesterola (< 1.03 mmol/L za muškarce i < 1.3 mmol/L za žene)
povišen nivo šećera (glukoze) u krvi natašte (> 5.6 mmol/L)
povišen krvni tlak (> 130/85 mmHg)
Svi navedeni parametri zasebno povećavaju rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa II ili moždanog udara, ali 3 ili više istovremeno taj rizik povećavaju značajno.
Tko je najugroženiji od burnout sindroma?
Kronični stres o kojem pričamo u kontekstu burnout sindroma odnosi se na svakodnevne visokostresne okolnosti koje traju jako dugo, dakle godinama ili desetljećima, a periodi odmora su neadekvatni i kratki. Takvom stresu izložene su profesije u kojima se radi pod ekstremnim pritiskom, nerijetko uz visoki sigurnosni rizik (npr. pitanje života ili smrti).
U te profesije svakako se ubrajaju liječnici, medicinske sestre i ostalo zdravstveno osoblje, pogotovo ako se pretežito bave urgentnim stanjima, ali i - na primjer - kontrolori leta i koordinatori drugih sustava u kojima su rizici za ljudske živote i zdravlje povećani. To su profesije u kojima nema prostora za greške, a teške odluke potrebno je donositi u najkraćem mogućem vremenskom intervalu.
Ne smijemo zaboraviti ni na njegovatelje, pogotovo ako se radi o zbrinjavanju bliskih osoba. U tim slučajevima ne postoji opcija godišnjeg odmora, posao traje 24 sata dnevno sve dane u tjednu, a emocionalni angažman je izuzetno visok, što dovodi do kroničnog psihičkog i fizičkog iscrpljivanja.
Tipične žrtve burnout sindroma su osobe koje su visoko profesionalne, perfekcionistične, radišne, postižu natprosječne rezultate, ali si također (t.j. upravo zbog tih svojih karakteristika) ne dozvoljavaju dovoljno odmora i ne štede se, a najmanje greške si ne opraštaju.
Simptomi i posljedice burnout sindroma
Nakon desetljeća iscrpljivanja vlastitih kapaciteta bez nadoknađivanja istih, počinju se pokazivati simptomi burnout sindroma.
Za isti zadatak potrebno je puno više vremena, puno teže se donose odluke, koncentracija i pažnja se smanjuju, a opća efikasnost na poslu pada.
Kao da pokušavate jesti juhu sa žlicom koja ima na sredini rupu, a koja je nastala od pretjerane upotrebe te žlice: možete jesti, ali ćete se namučiti, potrošiti troduplo više vremena i energije, a na kraju možete ostati gladni, odnosno neobavljenog posla.
To generira jaku frustraciju koja se manifestira kao pojačana anksioznost i reaktivna depresija.
Liječenje burnout sindroma
Burnout sindrom ne nastaje preko noći, zato ni liječenje ne može trajati samo jedan dan. Obično je potrebno između 3 do 12 mjeseci kako bi pacijent ponovo mogao funkcionirati, što ovisi naravno o intenzitetu razvijenih simptoma. Određeni dio pacijenata nikada ne dostigne svoj nekadašnji nivo funkcioniranja, pogotovo kada se je liječenju tog stanja pristupilo prekasno.
Liječenje mora biti sveobuhvatno. Za oporavak je potrebno jako puno odmora, relaksirajućih aktivnosti, rekreacije na svježem zraku, a nerijetko su potrebni i lijekovi, obično iz skupine antidepresiva.
Psihoterapijski suport potreban je kako bi se nekadašnje visokofunkcionalne osobe pomirile sa činjenicom da možda više ne mogu toliko kao nekada, kao i da nauče postavljati granice - prvenstveno sebi - ukoliko žele omogućiti adekvatan oporavak i spriječiti ponavljanje mentalnog i fizičkog kraha u budućnosti.
Izuzetno važan dio u tijeku rehabilitacije je i promjena životnih navika, pogotovo u smislu prehrane i tjelovježbe, što ne pomaže samo u psihičkom oporavku, već je i potpora prevenciji nastanka metaboličkog sindroma i smanjenju rizika od nastanka kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i moždanog udara.
Prevencija kao najbolja strategija
Kod burnout sindroma zapravo su najefikasnije preventivne mjere. Kada jednom dođe do faze burnouta, oporavak je dugačak i dosta težak, kako psihički tako i fizički.
Nemojte podcjenjivati intenzivan i dugotrajan stres, pobrinite se za dovoljno odmora, naučite kako si možete postaviti adekvatne granice.
To ne znači da odustanete od svoje profesije, ali nemojte dozvoliti da vam je profesija sve, ako se želite što dulje što uspješnije baviti sa svojom profesijom.
A tu je i stručna pomoć, samo ju je potrebno potražiti. U Metabolic Friendly centru to je moguće kroz prihološko savjetovanje i pregled psihijatra. Jer je dobro mentalno zdravlje podloga metaboličkog zdravlja.
*Stuber, GD, Schwitzgebel, VM, Lüscher, CH. The neurobiology of overeating. Neuron Jun 2025; 113(11): 1680-1693.
Komentari