top of page

Na koji način je inzulinska rezistencija povezana s oba tipa dijabetesa?

Updated: 4 days ago

Inzulinska rezistencija i dijabetes (šećerna bolest) ozbiljni su izazovi u modernoj zdravstvenoj skrbi. S obzirom na njihovu visoku prevalenciju i složene mehanizme razvoja, ovi poremećaji zahtijevaju pomno proučavanje i razumijevanje.



Inzulinska rezistencija i dijabetes su nedvojbeno jako povezane, no povezanost dijabetesa tipa 2 i tipa 1 se nadasve razlikuju. Dok inzulinska rezistencija igra značajnu ulogu u razvoju dijabetesa tipa 2, njen utjecaj na dijabetes tipa 1 je manje izravan, ali još uvijek značajan. U ovom tekstu razmatramo detalje ovih stanja, razlike između dva tipa dijabetesa, njihov utjecaj na zdravlje pojedinca, kao i suvremene pristupe liječenju i upravljanju ovim složenim zdravstvenim stanjima.



Uloga inzulinske rezistencije u razvoju dijabetesa tipa 2


Inzulinska rezistencija i dijabetes tipa 2 su tijesno povezane, a ova veza je ključna za razumijevanje kako se razvija ova kronična bolest. Dijabetes tipa 2 je metabolički poremećaj karakteriziran visokom razinom šećera u krvi, što je posljedica smanjene učinkovitosti inzulina, hormona koji regulira razinu šećera u krvi. Inzulinska rezistencija nastaje kada tijelo počne slabije reagirati na signal inzulina.


Uobičajeno, u zdravom organizmu, inzulin pomaže stanicama da apsorbiraju glukozu iz krvi, te ju iskoristi u dobivanju energije. Kod inzulinske rezistencije, stanice postaju manje osjetljive na inzulin, što dovodi do povećane potrebe za inzulinom da se postigne isti učinak. Kao rezultat, gušterača počinje proizvoditi više inzulina u pokušaju da se održi normalna razina šećera u krvi. Ovaj ciklus prekomjerne proizvodnje inzulina i smanjene osjetljivosti na njega dovodi do postepenog povećanja razine glukoze u krvi, što je ključni simptom i klinički znak u razvoju dijabetesa tipa 2.


Zanimljivo je da inzulinska rezistencija može biti prisutna godinama prije nego što se dijagnosticira dijabetes tipa 2. To znači da rani znakovi i simptomi mogu biti neprimjetni ili zanemareni, uključujući umor, povećani osjećaj žeđi i češće mokrenje. S vremenom, lošom regulacijom i neadekvatnim medicinskim intervencijama, gušterača može postati iscrpljena od prekomjernog rada i smanjiti proizvodnju inzulina, što dodatno pogoršava kontrolu šećera u krvi.


Liječenje dijabetesa tipa 2 najčešće je vezano uz terapiju oralnim hipoglikemijskim lijekovima, a moderni pristup u liječenju navedenim lijekovima je usmjeren smanjivanju inzulinske rezistencije. Na takav način uz prehranu s manjim udjelom ugljikohidrata te povećanje fizičke aktivnosti se smanjivanjem inzulinske rezistencije pokušava što dulje sačuvati gušterača od iscrpljivanja.



Inzulinska rezistencija i dijabetes tipa 1


Dok je patogeneza dijabetesa tipa 2 usko povezana s inzulinskom rezistencijom, dijabetes tipa 1 je autoimuni poremećaj koji rezultira uništenjem beta stanica gušterače koje proizvode inzulin i nastanak ovog tipa dijabetesa nema poveznicu s inzulinskom rezistencijom.

No inzulinska rezistencija se može pojaviti i u osoba sa dijabetesom tipa 1 s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilosti, nezdravim načinom prehrane, ili s nedostatkom fizičke aktivnosti. U tim slučajevima, tijelo osobe s tipom 1 dijabetesa zahtijeva više inzulina da bi se adekvatno regulirala razina glukoze u krvi. Visoke razine inzulina koje su potrebne da se prevlada rezistencija mogu dovesti do težeg održavanja stabilnih razina glukoze u krvi, povećavajući rizik od hipoglikemije (niska razina glukoze u krvi) i hiperglikemije (visoka razina glukoze u krvi).



Važnost adekvatnog pristupa u zbrinjavanju inzulinske rezistencije


Liječenje dijabetesa, bilo tipa 1 ili tipa 2, kompliciranih inzulinskom rezistencijom zahtijeva sveobuhvatan i individualiziran pristup koji uključuje medicinsku, nutritivnu, tjelesnu i psihološku intervenciju u čemu nedvojbeno može pomoći Metabolic Friendly pristup i naš stručni tim.


0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page